B i o g r a f i j a   F i l i p a   V i š n j i ć a

Filip Višnjić (1767-1834) je rodjen u Semberiji, u selu Trnavi i kao dijete je oslijepio od velikih boginja. Višnjić je postao profesionalni pjevač i s guslama je proputovao po čitavom bosanskom pašaluku, pa i dalje, sve do Skadra. 1809. godine  prelazi u Srbiju. Do tada on nije sastavio nijednu novu pjesmu. Neposredno pred dolazak u dodir s ustaničkim zbivanjima bio je trenutak njegovog radjanja kao pjesnika. Nekada je lutao po zemlji, pjevajući pjesme od starine, a sada se našao na mjestu gdje se stvarala nova istorija. Posle propasti ustanka prebjegao je u Srem i nastanio se u selu Grku. Živio je na sličan način kao prije ustanka: išao je po selima i gradovima i pjevao pjesme, ali njegov repertoar bio je drugačiji nego nekad; u njemu su sada najvažnije mjesto imale pjesme o srpskoj buni koje je sam ispjevao.
Višnjićeva ustanička epika stvarana je u vatri ratnih zbivanja, po logorima na drinskom bojištu, neposredno posle bitaka i manjih grupnih okršaja, a pjesme o početku ustanka i ranijim bojevima na osnovu pričanja neposrednih učesnika. Tako Višnjićeve ustaničke pjesme možemo podijeliti na dvije skupine: u prvoj gdje se govori o dogdjajima prije njegovog dolazka u Srbiju, najvažnije su pjesme: Početak bune protiv dahija, Boj na Čekošini, Boj na Salašu i Boj na Mišaru, a u drugoj skupini, o dogadjajima kojima je sam pjesnik bio svjedok, izdvajaju se pjesme: Boj na Loznici, Knez Ivan Knezević, Miloš Stojićević i Meho Orugdzić, Hvala Čupićeva i dr.
Višnjićeve ustaničke pjesme pružaju cjelovitu sliku epohe, s jasno uočenim osnovnim pravcima kretanja, snažno izdvojenim pokretačima i nosiocima dogadjaja i mnoštvom pojedinosti iz svakodnevnog života. Tim pjesmama često smeta hroničarska razvučenost, gomilanje činjeničke gradje, jednoličnost naracije, ali za uzvrat u njima se osjeća pjesnikova neposredna prisutnost, njegov lični odnos prema dogadjajima i ličnostima, kao i neka gotovo žurnalistička aktuelnost i živost u njegovom izlaganju.
Najveći domet Višnjić je postigao u velikoj pjesmi Početak bune protiv dahija, koja predstavlja osnovicu njegove ustaničke epopeje. U ovoj pjesmi, kao i u ostalima, osjeća se neodoljivost narodne snage, neizdrživost prevratničkog, revolucionarnog zamaha koji kao vihor ruši sve prepreke ispred sebe. Tim snažnim revolucionarnim poletom Višnjić je najbliži Njegošu, s kojim ga inače vezuje niz zajedničkih crta. Iako je stvarao u tradicionalnim okvirima narodne epike i služio se često standardnim klišeima i formulama, Višnjić je u mnogome prerastao te okvire i u najboljim svojim trenucima dao epiku novog tipa, ustaničku, revolucionarnu pjesmu. On stoji na prelazu izmedju kolektivnog i individualnog stvaralaštva, izmedju narodne pjesme i Njegoša.

V u k   K a r a d ž i ć  o  V i š n j i ć u

Filip Višnjić je prešao u Srbiju 1809. godine, kad se srpska vojska onoga ljeta preko Drine natrag vratila, i posle toga od 1813. godine jednako je živio po srpskim logorima oko Drine. Kad Turci 1813. godine opet ovladaju Srbijom, i on s familijom svojom predje u Srijem i namjesti se u selu Grku. Čujući ja da on zna lepijeh pjesama, osobito od Kara-Djordjina vremena, dobavim ga Šiaštovac 1815. godine (pošto me Podrugović ostavi), te onda od njega prepišem kako ove koje su štampane tako još tri od Kara-Djordjina vremena koje sam ostavio da njima, ako bog da zdravlja, načinim petu knjigu. Ja zacijelo mislim da je sve nove pjesme od Kara-Djordjina vremena Filip sam spjevao. Kako mi je kazivao, on je oslijepio u mladosti od velikih boginja, a potom je išao ne samo po cijelom bosanskom Pašaluku nego je u Skadar, te prosio pjevajući uz gusle. Ja sam onda nagovarao da ide opet u Srbiju, želeći da bi on ondje još koju pjesmu spjevao, no nikako ga na to nijesam mogao nagovoriti, jer mu je bilo vrlo dobro u Srijemu; gdje je god došao, ljudi su ga zbog njegovijeh pjesama častili i darivali; sina je svoga bio dao u Grku u školu; imao je svog konja i taljige, i čisto se bio pogospodio. Prije nekoliko godina čuo sam da je umro u Grku. Kad sam ja od njega pjesme prepisivao bilo mu je oko 50 godina.